Ovaj rad bavi se povijesnim razvojem matematičke logike. Nakon uvodnog dijela opisuju se pojmovi logike i matematičke logike te se pojašnjava njihova problematika. Zatim se navode najvažnije činjenice iz povijesti europske logike. Počeci logike, a samim time i matematičke logike naziru se još iz razdoblja 4. stoljeća prije Krista. Gotovo je jedini utjecaj na početak razvoja, ali i na daljnji napredak imala grčka filozofija i matematika. Tijek povijesnog razvoja opisan je kroz život i rad matematičara i logičara koji su postignuli najznačajnije rezultate na području matematičke logike. Aristotel je svojim radom i djelovanjem postavio temelje logike zbog čega ga mnogi smatraju njezinim osnivačem. Leibnizovim radom značajnije započinje razvoj matematičke logike koji se nastavio preko Boolea, Fregea i Gödela. Boole je svojim radom postavio aritmetičke temelje matematičke logike, dok je Frege opisao logičke temelje matematike. U konačnici njihova postignuća bivaju objedinjena u jednom pojmu, a to je matematička logika. Tijekom godina, brojni su matematičari, poput Russella i Hilberta željeli izgraditi aksiomatski sustav koji bi služio za formalizaciju matematike. Zahtijevali su da takav sustav bude konzistentan i potpun. Međutim, Gödelovi teoremi nepotpunosti pokazuju kako je to ipak nemoguće i time u potpunosti mijenjaju daljnji tijek razvoja matematičke logike. Osim toga, u ovom diplomskom radu spomenuta je i uloga matematičke logike u matematici kao znanosti te primjena matematičke logike u svakodnevnom životu, posebice njezina povezanost s računarstvom i modernim računalima.